U Salzburgu smo tijekom šetnje gradom posjetili palaču i vrtove Mirabell, prošli pored kuće u kojoj je živio Mozart s obitelji i došli u staro središte grada, jedan od prvih dijelova Austrije i svijeta koji je dospio na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Najprije smo posjetili Mozartovu rodnu kuću u Getreidegasse br. 9 u kojoj smo razgledali muzej s brojnom stvarima iz vremena kad je Wolfgang Amadeus živio i u kojoj je već vrlo rano, prije pete godine života, pokazivao iznimnu nadarenost za sviranje, a ubrzo potom i za skladanje. Šetnjom preko mosta na rijeci Salzach, pa kroz gradska vrata i slikovite uličice Judengasse i Goldgasse, stigli smo do Mozartova trga sa spomenikom geniju. Nedaleko tog trga je ogromni Residenzplatz s velikom skulpturom Maloga princa. S tog smo se trga uputili prema žičari koja vodi na Hohohensalzburg, utvrdu smještenu na stijeni koja se gotovo okomito izdiže iznad grada. Brzom i supermodernom žičarom u trenu smo stigli na vrh. S tvrđave puca prekrasan pogled na cijeli grad i okolicu. Ljepotu viđenoga nije moglo ni umanjiti oblačno vrijeme koje je stalno prijetilo kišom. Prošetali smo dvorcem pretvorenim u muzej. Vidjeli smo pregršt odlično očuvanih predmeta od kojih su neki stariji i od 500 godina. Posjetili smo dvoranu s oružjem, spavaće sobe s raskošnim kaminima, dvoranu za prijeme i sigurno najljepšu od svih, koncertnu dvoranu.

Po povratku s tvrđave prošli smo pored veličanstvene Katetedrale u kojoj kršten i Mozart. Po zadnji puta u Salzburgu zaustavili smo se na Alter marktu, staroj gradskoj tržnici na kojoj se danas nalazi prekrasna zgrada stare dvorske apoteke, najpoznatija i najstarija kavana Tomaseelli, najuža zgrada u Salzburgu, široka jedva 1.5 m i slastičarna Fuest čiji je utemeljitelj izmislio najpoznatiji slatkiš Salzburga i jedan od najpoznatijih i najomiljenijih na svijetu, prefine Mozart kugle.

Put dugačak preko 400 km u jednom smjeru protekao je vrlo brzo i veselo, zahvaljujući našim izvrsnim vozačima iz Autoturista Samobor, ali i našim voditeljima, prof. Martini Matezović Biškup, prof. Maji Mačinko Kovač, prof. Ivani Dubovečak, učiteljici Martini Mamić, našoj tajnici Mariji Benić i računovotkinji Danijeli Kos Polt te prof. Milanu Rupiću koji nas je vodio kroz grad i upoznao s najosnovnijim podatcima o njemu i njegovoj prošlosti.

Ne smijemo zaboraviti ni prof. Mandu Azinović, jednu od organizatorica izleta, koja nije mogla ići s nama.

Ivana Dubovečak, prof. ment.